1 Lipanj 2025
Piše: Irena Jurjević, psihoterapeutkinja, MSc iz Psihologije i Neuroznanosti mentalnog zdravlja, King’s College London
Zamislite da vam je teško. Emotivno ste preopterećeni, ne spavate, osjećate tjeskobu koja se širi kao tihi požar. I odlučite se obratiti, ne terapeutu, nego velikom jezičnom modelu (LLM). Možda ChatGPT-u, Claudeu ili nekom trećem digitalnom agentu treniranom na milijardama riječi, članaka, znanstvenih radova i online rasprava. On vam odgovori promišljeno, tečno, pa čak i suosjećajno. Dojam je da razgovarate s nekim tko “zna”.
I zna. Zna jako puno. No, ključna stvar je – nije treniran za psihoterapiju. On je generalist. To vam je otprilike kao da uzmete nekog izrazito inteligentnog prolaznika s ulice, koji u glavi ima sve, od psihodinamske teorije i najnovijih meta-analiza do kvantne fizike i michelin recepata. Fascinantan je. Ali on nije terapeut. Nije prošao specijaliziranu edukaciju, nije integrirao teoriju s praksom u stvarnim ljudskim odnosima, i nije treniran da prepoznaje vlastita nesvjesna preplitanja u kontaktu. A još manje da prepozna vaša.
Ako želimo LLM-eve gledati kao “digitalne ljude”, što mnogi i rade, tada se moramo pitati: tko ih je educirao? Na čemu su trenirani? Koji su etički okviri njihova djelovanja? I tko snosi odgovornost za potencijalne posljedice njihovih odgovora?
Mi terapeuti, s druge strane, prolazimo kroz godine edukacije, osobnu terapiju, superviziju i stalnu etičku evaluaciju našeg rada (komora psihoterapeuta). Nismo neutralni informacijski servisi, mi ulazimo u odnos, s emocionalnom i etičkom odgovornošću. I znamo kada nešto ne znamo, znamo kada preusmjeriti klijenta, kada zašutjeti, kada nešto (ne) reći jer osjećamo dinamiku odnosa, sigurnost, ritam, traumu.
Naravno, kao što svatko može pitati prijatelja za savjet, i to često zna biti ljekovito i podržavajuće – tako i razgovor s LLM-om može pružiti korisnu perspektivu. Brz uvid, neko olakšanje, prijedlog. No prijatelj nije terapeut. A još manje to može biti entitet koji ne zna kako izgleda vaš ton glasa kad govorite o djetinjstvu, koji ne može osjetiti vašu tišinu ili izbjeći reenactment vašeg obrasca privrženosti jer ne zna da ga izazivate.
U svijetu u kojem tehnologija postaje sve prisutnija, bitno je da zadržimo kapacitet za razlikovanje. Ne između boljeg i lošijeg, nego između različitog. LLM-ovi nisu terapeuti i ne trebaju biti. No mi, kao društvo, trebamo biti dovoljno emocionalno pismeni da prepoznamo kada nam treba digitalni savjetnik, a kada stvarni kontakt, u kojem postoji čovjek koji zna slušati ne samo što govorite, nego i zašto to govorite baš na taj način.
